Author: Tamara Šoić

Briga za djecu? Kako da ne.

Klin se klinom izbija, stara je narodna, i zato treba otvoreno reći kako stvari stoje, a stoje ovako:
Školstvo je u Hrvatskoj definitivno postalo sprdačina; ministrica koja je postala karikatura, ministarstvo koje je to odavna, sindikati koji očite poraze proglašavaju grandioznim pobjedama u inat zdravom razumu, pomoćnice koje ni same nisu načistu jesu li podnijele ostavke ili nisu, ravnatelji koji se usavršavaju shopingom po New Yorku dok svoje djelatnike ne puštaju na državni skup, pametne ploče po školama u kojima su gladna djeca…

Continue reading “Briga za djecu? Kako da ne.”

Sve je ovo farsa

Današnjom odlukom ministrica je pokazala duboko nerazumijevanje sustava kojim upravlja i ogromno nepovjerenje u ljude koji čine taj sustav. Ne znam što je gore.

Počnimo od nas, učitelja i profesora. Ne mislim nas sad hvaliti kako smo se snašli i koliko radimo u ovoj nastavi na daljinu, a učiteljice i kombinirano već neko vrijeme, nego samo konstatirati činjenicu da smo, kao i uvijek, poduzeli baš sve da svim učenicima koji to žele pomognemo i da im omogućimo da savladaju barem minimum. Jedinice nemaju učenici koji se nisu snašli u ovoj nastavi, niti oni koji su slabijeg imovinskog stanja, niti učenici koji imaju razne poteškoće, ne. Jedinice imaju isključivo oni koji ignoriraju i ne žele. Oni koji se oglušuju na sve pozive, koji obećavaju i nikad ne održe obećanje, oni koji ne žele ništa raditi.

Continue reading “Sve je ovo farsa”

Udri brigu na veselje!

Znači oni maturanti koji su sinoć mislili da su pali razred, danas saznaju da ipak nisu.

Oni iz nižih razreda koji su pretpostavljali da će pasti razred, danas saznaju da ipak neće.
Oni koji su mislili da će imati dva popravka, sada se mogu lijepo opustiti i izabrati još dva predmeta koja neće pipnuti do kraja nastave.

Oni koji su marljivo učili, danas saznaju da učenje nije isplativo jer ekipa koja im se smijala zadnja dva mjeseca, danas glatko prolazi.

Oni nastavnici koji su fantazirali o nekim popravnim rokovima, danas su saznali da se ta agonija nazvana “dopunski rad” sada pretvara u sagu bez konca i kraja.

Ukratko, svatko tko je radio zadnja dva mjeseca, bio učenik ili nastavnik, danas je dobio jasnu poruku, a ona glasi:
Kakve ste vi budale😂😂😂🖕👎!

Svatko tko je ležao zadnja dva mjeseca, a bogami i duže, također je dobio jasnu poruku:
Takve ova zemlja traži i priželjkuje🏆🏅🏖🎡!

Škola za bezbrižni život!

Piše: Tamara Šoić

Dnevni boravak kod Zubera – Povratak u školu

R+: Dnevni boravak kod Zubera | Povratak u školu

U Dnevnom boravku kod Zubera u ponedjeljak, 11. svibnja 2020., u 20:30 sati gosti su bili nastavnici Korana Serdarević, Ivan Plantić i Tamara Šoić!

Korana Serdarević je spisateljica, nastavnica hrvatskog jezika i književnosti, prevoditeljica i novinarka. Nagrađivana je autorica kratkih priča, romana i dječje slikovnice. U stalnom je radnom odnosu kao nastavnica hrvatskog jezika i književnosti u zagrebačkoj XII. gimnaziji. Jedna je od autorica čitanke za gimnazije u izdanju Školske knjige.

Ivan Plantić profesor je povijesti i geografije u OŠ Smokvica na otoku Korčula. Ivan Plantić nastavnik je s petnaestogodišnjim profesionalnim iskustvom u školi te je i kolumnist nastavničke grupe “45 minuta” gdje piše pod pseudonimom Žukov.

Tamara Šoić profesorica je u Tehničkoj školi Rijeka i jedna je od urednica nastavničkog portala 45minuta.com gdje grupa nastavnika iz različitih škola odbija prihvatiti nametnute kalupe i pragmatično priklanjanje povoljnijim strujama. Kritičko promišljanje, odbijanje prihvaćanja nametnutih kalupa, pragmatično priklanjanje povoljnijim strujama – ono je što ih povezuje. Grupa nastavnika, različitih predmeta iz različitih škola i gradova s jednim, zajedničkim ciljem – bolje obrazovanje u Hrvatskoj.

U razgovoru s Robertom Tomićem Zuberom gosti komentiraju povratak učenika u škole obzirom na propisane mjere održavanja nastave tijekom pandemije koronavirusa i kako oni kao nastavnici doživljavaju trenutnu situaciju u školstvu.

Izvor: R + Dnevni boravak kod Zubera

Metla

Navikli smo već da se u Ministarstvo znanosti i obrazovanja dolazi, više-manje, po kazni; kao kad vas, recimo, imenuju veleposlanikom u Tadžikistanu ili Gvatemali, da vam daju nekakvu funkciju, ali da ne smetate previše.
Što, međutim, učiniti kad čelna osoba na Sveticama postane kazna, uteg i mlinski kamen oko vrata i sustavu, učenicima, nastavnicima, roditeljima, a na kraju i sama sebi?

Continue reading “Metla”