A, B ili C

Podijeli s drugima

Jučer sam napisala u jednom komentaru da ne podržavam kompletno zatvaranje škola, ali da se još više protivim tome da mnogi od nas rade i uživo i online i na taj način veliki broj sati prekovremeno. Nitko od nas ne bježi od posla niti u normalnim uvjetima, a kamoli ovakvim, ali dolazi do potpunog iscrpljivanja ljudi i to nikako ne može biti dobro.
Postoje škole u kojima su neki razredi online, neki na redovnoj nastavi, u drugima su neki učenici online, a njihov razred na redovnoj nastavi, u trećima se očekuje od nas da zbrinjavamo sve učenike koji izostaju šaljući im materijale, planove ploče, objašnjavajući gradivo. Pa dobro, gdje je kraj? Osnovni problem je što nema jasnih uputa o našim zaduženjima pa si neki ravnatelji dozvoljavaju previše, a neki od nas pristaju na sve.
Čitam neki dan status jedne kolegice koja ima nekoliko razreda online, nekoliko razreda i uživo i online, nekoliko razreda samo uživo. Koliko dugo se može tako raditi? Uostalom, zašto bismo tako radili? Imamo li to u svom zaduženju? Zašto bismo pokrivali baš sve bez ikakve dodatne naknade? I konačno, zašto bismo se iscrpljivali prekovremenim radom koji kao da ne postoji?
Znam da je nekim kolegama teško reći ne ravnatelju iz raznih razloga i nimalo ih ne osuđujem, ali svi bismo se barem trebali pozvati na svoja zaduženja i tražiti da se svaki dodatni rad u njima navede. Već to bi bio veliki korak naprijed.

Piše: Natalija Kurjaković


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *