Posljednji krikovi iz kavane

Podijeli s drugima

Nadrealnim, upravo nestvarnim scenama svjedočimo ovih dana, pojavi koja izaziva zgražanje i nevjericu u zajednici, onoj akademskoj, mislim – pokušaju varanja i prepisivanja na državnoj maturi.

Zgražanje i nevjericu, dakako, ne izaziva sam čin prepisivanja, koji u zajednici, akademskoj, naravno, dođe kao dobar dan, nego medijska halabuka koja se zbog toga podigla, kao da znanje modernog svijeta ne temeljimo upravo na prepisivanju arapskih ili antičkih djela, ili, da budem jasniji, kao kad bi se uspostavilo da su Jefferson i ekipa Deklaraciju nezavisnosti prepisali od, štajaznam, Šeksa.
U uređenoj pravnoj državi poput Hrvatske, šokantna je i sama pomisao da bi se netko drznuo nešto prepisati, pa su od šoka zanijemili i u NCVVO, uslijed čega nisu u stanju otkriti o kojoj zagrebačkoj školi je riječ.
Prije nego su, zbog šoka ili omerte, izgubili moć govora ipak su uspjeli slabašnim glasim prošušljetati, i to preko nekoliko puta, kako je u pitanju i srednja škola iz Gospića, za što se odgovornima drže ravnatelj i jedna profesorica, inače ugledna članica zajednice, demok…pardon, akademske i hrvatske.
Kako samo jedna, kad je u učionici trebalo biti dvoje profesora, zasad ostaje misterij, ali već je formirano Povjerenstvo od tri člana koje bi do Velike Gospe trebalo obavijestiti zgranutu javnost o detaljima ovog nemilog incidenta.
U međuvremenu, oglasila se i napokon bivša ministrica obrazovanja ocijenivši kako su rezultati ovogodišnje mature svakako bolji nego prijašnjih godina; nije, doduše, direktno navela kako je to posljedica njenog reformskog potencijala i Škole za život, ali nitko razuman nije ni sumnjao u to.

Promaklo joj je istaknuti i nestvarno visoke i zahtjevne pragove prolaznosti od čak 24% na matematici i 36% na hrvatskom jeziku, ali upravo zahvaljujući izostanku bilo kakvih kriterija, ona i jest tri godine stanovala na Sveticama.
Ministrica je, još jednom, fulala i selo i poljoprivredu, ali karakter je luksuz koji si mnogi ne mogu priuštiti.
Nije ovo, naravno, samo do nje – ovakve pojave posljedica su sustavne barbarizacije i idiotizacije društva koje prezire rad i znanje, a honorira glupost i javašluk, društva koje se uporno odbija zagledati u sebe i priznati si neke stvari.
Po ne znam koji put, vrijedni učenici, koji se kroz život probijaju sami, trudom i radom na sebi i poštenim pristupom, mogli su se uvjeriti da je ova država skrojena po mjeri onih drugih.
Onih, kojima je, umjesto suspenzije i zabrane pristupa bilo kojem državnom ispitu u određenom vremenskom roku, omogućeno ponovno polaganje ispita – praktički odmah.
Svjedodžbe i diplome, mogu se kupiti, znanje ne; život je velik, svijet još veći i u njemu ima mjesta za obrazovane i sposobne.
Pametan čovjek pametan je svuda, a mediokriteti su samo u Hrvatskoj, stupovi društva.
Kako se stupovi tog i takvog društva ne bi počeli urušavati, predlažem da se dogodine učenicima unaprijed dostave pitanja za maturu.
Razumije se, i odgovori u paketu s njima; ta ne želimo da nam mladost znanje stječe na googleu ili wikipediji.
Stanje u kojem se nalazimo posljedica je penetracije politike u obrazovanje, uz istovremeni izostanak bilo kakve suvisle i smislene obrazovne politike.

Ako ste ikad gledali Državnika novog kova, sigurno se niste mogli oteti dojmu da je scenarij pisan po hrvatskom predlošku. Naprosto, kad vidite kako se i koliko krčmi u Hrvatskoj, onda shvatite da živimo upravo u krčmi, u kolodvorskoj birtijetini, a glasovi zdravog razuma posljednji su krikovi iz kavane, jedva čujni od zavijanja pevaljke, u tom svijetu polusvijeta zaogrnutog gustim dimom zgarišta…

Piše: Žukov


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *