Falši odlikaši

Podijeli s drugima

Voljela bih znati u kojem su to trenutku nastavnici koji su zadržali kriterije i inzistirali na usvajanju nekih temeljnih sadržaja – postali zli, loši i nepoželjni nastavnici, dok su oni, koji su propustili ekipu tromjesečnih (i višemjesečnih) neradnika – postali dobri, uspješni i poželjni?

Naime, nikad više odličnih i vrlo dobrih učenika kao ove školske godine.
Barem u školi u kojoj radim.
Zaista s neizmjernom napetošću čekam rezultate državne mature.
Onda s još većom napetošću čekam reakciju javnosti.

Jer ako rezultati budu izvrsni – ili nešto ne štima sa mnom ili s državnom maturom. Inače, moram napomenuti, ove godine nisam imala maturante, samo pripreme za maturu pa donekle imam uvid u stanje na terenu.

Što se tiče redovne nastave, nikad nisam imala veći broj negativnih ocjena na kraju godine.
Pošaljem par lijenčina svake godine na dopunski rad, onda mrcvarim i njih i sebe, ali na koncu nešto nauče.
Njima svejedno, ja zadovoljna.

Ali ove je godine slanje na dopunski rad svrstano u rang terorističkog napada.
Ove su godine dijelili kapom i šakom, ne samo pozitivne ocjene, već izvrsne ocjene i zaista se pitam – čemu?
Postajemo li bolji nastavnici dijeleći dobre ocjene?
Voljet će nas zbog toga više?
Kupit će nam buket cvijeća kad im damo svjedodžbe?
Neće nas ogovarati u frizerskim salonima i roditeljskim grupama ili na taj način samo opravdavamo vlastitu tromjesečnu neaktivnost?

Znam, riskiram ovim tekstom naljutiti prosvjetarsku čeljad, ali moram priznati, jako sam ljuta na neke svoje kolege.

Ne, nije mi se svidjela online nastava.
Štoviše, gadi mi se, ali doživjela sam ju kao izazov i danonoćno sam buljila u sve te alate i novotarije, istraživala, živcirala se, snimala, pamtila pa zaboravljala lozinke, išla sistemom pokušaja i pogrešaka i ubila se od posla pa je sasvim logično da za taj posao želim nešto zauzvrat.

Ne, to nije novac (kao što me nedavno optužio jedan mladi, nadobudni kolega u grupi).
To je rad. A rad je ove godine izostao.

Zaista ovim tekstom ne želim uvrijediti one koji su radili, ali popriličan broj ljudi sve je ovo shvatio kao tromjesečni veliki odmor, a mislim da se nismo tijekom štrajka borili za veću plaću da bismo nakon toga manje radili ili fušali.
Barem ja nisam.

U prvi razred srednje škole dolaze učenici koji ne znaju čitati. I to je činjenica.
Da ne bi bilo zabune, nemaju nikakva rješenja.
Na dopunskom radu, imala sam učenike koji ne znaju razlikovati slog, riječ, rečenicu, stih i strofu.
Ne znaju razliku između suglasnika i samoglasnika.

Te je učenike netko propustio u srednju školu i sigurna sam da ga je ravnatelj volio, a roditelj obožavao.
Taj učenik ima papir kojim dokazuje završetak osnovne škole, a pritom ne zna temeljno gradivo, gradivo koje je trebao svladati u prvom ili drugom razredu osnovne škole.
I zaista nije riječ o jednom učeniku. Do prije 5-6 godina, ovako nešto, bilo je iznimka. Sad je pravilo.

A kad ja podijelim 23 jedinice na kraju nastavne godine i onda 10 dana govorim u ekran i objašnjavam razliku između suglasnika i samoglasnika (U 1. RAZREDU SREDNJE ŠKOLE, ALO!!!) i pritom naravno ne stignem objasniti sve ono što je taj učenik trebao naučiti tijekom ove godine – onda je u meni problem?
Kada taj isti učenik za 4 godine zvizne na maturi – to će biti moj problem?
Jer gaseći vatru na kriznim mjestima i zatvarajući rupe neznanja s kojima je došao, nisam uspjela svladati zadane mi ishode.
I smatrala bih sebe nadnastavnikom da jesam.
Takav je učenik naviknut da nerad ili tuđi rad mora rezultirati pozitivnom ili izvrsnom ocjenom.
Takav će učenik biti ljut kada naiđe na nastavnika koji ne tolerira nerad ili tuđi rad.
Takav će učenik zatražiti pomoć ravnatelja i roditelja, a tada će ravnatelj i roditelj jednog takvog nastavnika proglasiti zlim, lošim i nepoželjnim.
I zaista ne smatram da je problem u učeniku.
Nije nikad ni bio.
Problem je u onima koji su ga naučili i navikli nerad i tuđi rad smatrati poželjnim i uspješnim.
Pa sve dok budemo njegovali lažne odlikaše, lažne uspjehe i lažne kriterije, imat ćemo ovo što imamo sada – zemlju neznalica s pravim diplomama.

Piše: Tamara Šoić


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *