Briga za djecu? Kako da ne.

Podijeli s drugima

Klin se klinom izbija, stara je narodna, i zato treba otvoreno reći kako stvari stoje, a stoje ovako:
Školstvo je u Hrvatskoj definitivno postalo sprdačina; ministrica koja je postala karikatura, ministarstvo koje je to odavna, sindikati koji očite poraze proglašavaju grandioznim pobjedama u inat zdravom razumu, pomoćnice koje ni same nisu načistu jesu li podnijele ostavke ili nisu, ravnatelji koji se usavršavaju shopingom po New Yorku dok svoje djelatnike ne puštaju na državni skup, pametne ploče po školama u kojima su gladna djeca…


Ne ulazim u to tko je kriv zbog nabrojanog; da li Vlada koja ministarstvo znanosti prepušta stranci koja stane u lift, isto to ministarstvo, strukture akademske zajednice, od Matice hrvatske, HAZU, sveučilišta, koji svi zajedno pilatovski okreću glave, peru ruke, mozak, savjest, već po potrebi, udobno zavaljeni u svoje sinekure, sindikati ili učitelji i nastavnici koji kumordinarskom poslušnošću provode sve odluke odozgo, ma koliko idiotske one bile, i kastorski mašu repićem, zahvalni na mrvicama od regresa ili dodacima od 2 posto…
Svi smo krivi; netko zbog činjenja, netko zbog nečinjenja, netko zbog lupetanja i kreveljenja u kamere, netko zbog kurvanjske šutnje, svatko na svoj način. U ovoj priči nevinih nema.
Na dnevnoj bazi svjedočimo devalvaciji i rastezanju pojma normalnog do granica pucanja, a danas je ta granica i formalno prijeđena.
U situaciji kad je parlament raspušten, Vlada uredbama mijenja Zakon o odgoju i obrazovanju, bez javne rasprave, bez sudjelovanja zainteresirane javnosti, na jen-dva, dok istovremeno mjesecima nisu u stanju u isti taj zakon unijeti odredbu o ukidanju anonimnih prijava nastavnika.
Danas je tako omogućen prelazak u viši razred u razrednoj nastavi bez obzira na znanje i ocjene, u predmetnoj i u srednjim školama na dopunski rad se ide i s četiri zaključene negativne ocjene, uvodi se i treći popravni rok… Učenicima koji rade, odgovornima i savjesnima pljunulo se u lice i poručilo da su budale, dok se, kao i uvijek, pogoduje onima s hrpetinom jedinica; na kraju krajeva, upravo takvi su materijal za buduće ministre.
Odluka donesena zbog brige za djecu?
Gdje je ta briga za djecu kad im se u ruke na silu trpaju tableti, umjesto da im se u školi omogući pristojan obrok, barem sendvić? Gdje je ta briga kad se vrhunskim učenicima ukidaju državna natjecanja? Kad se nema novca za odlazak na međunarodne Olimpijade znanja? Kad maturanti mjesec dana prije mature ne znaju po kojim pravilima se igra?
Ne, dragi moji, od brige za djecu ovdje nema ni B; dapače, hrvatska je država enciklopedijski primjer sustavne nebrige za svoju djecu, koje je, posljedično, sve manje i manje. Sve ono što vrijedi treba u korijenu sasijeći, obeshrabriti, demotivirati; pamet treba ustupiti mjesto gluposti, sposobni mediokritetima, oni koji misle onima koji slušaju, jer samo takvi osiguravaju opstanak ovog iščašenog, devijantnog sustava.
Jednog ne tako dalekog dana, neke nove generacije stajat će na razvalinama ove zemlje i reći:
“Ovdje počiva Republika Hrvatska. Ona nikad nije postala uspješna jer joj njeni “najbolji” sinovi to nisu dopustili”.

Piše: Žukov


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *