Metla

Podijeli s drugima

Navikli smo već da se u Ministarstvo znanosti i obrazovanja dolazi, više-manje, po kazni; kao kad vas, recimo, imenuju veleposlanikom u Tadžikistanu ili Gvatemali, da vam daju nekakvu funkciju, ali da ne smetate previše.
Što, međutim, učiniti kad čelna osoba na Sveticama postane kazna, uteg i mlinski kamen oko vrata i sustavu, učenicima, nastavnicima, roditeljima, a na kraju i sama sebi?

Govorim, dakako, o recentnim odlukama aktualne ministrice, iako je cijeli mandat nešto što bi bilo najbolje zaboraviti, uz ono neizbježno – ne ponovilo se.
Govorim o očiglednom nesnalaženju i vrludanju po pitanju mature, iako se ministrici nude rješenja, gotova i provediva, koja ona ignorira.
Stvar naprosto funkcionira po principu – tko uđe u njen ured sa svojim mišljenjem, mora izaći s njezinim.
Tuđe ideje se apriori odbijaju jer su – tuđe.

Govorim, razumije se, i o odluci o povratku učenika razredne nastave u klasičnu nastavu nakon 11.svibnja, ukoliko okolnosti to dopuste.
Pitate se mnogi, zašto baš najmanji?
Zašto se najmanje i najslabije gura u vatru? Tko će biti odgovoran ako stvari krenu po zlu?
Osobno, stava sam da se stvari moraju polako vraćati u normalu, da se život ne može ograničiti na vlastiti dnevni boravak, da se ne može živjeti u strahu jer to onda i nije život.
Međutim, ovdje se ne radi o tome.
Ovdje je riječ isključivo o interesu.
Uvijek je riječ o interesu. U ovom slučaju, interesu poslodavaca da se radnici što prije vrate na radna mjesta, a da bi se to lakše sprovelo najmanje treba poslati u školu na čuvanje.
Jer, iz perspektive mzo, škole su upravo to – mjesta za čuvanje djece.
Neću na ovom mjestu obrazlagati zašto dobar dio hrvatskih škola nema uvjete za provođenje zaštitnih mjera, kako mnoge rade u dvije smjene, kako stoje stvari sa sapunom i toaletnim papirom, kako je upravo najmanjima najteže objasniti zašto je potrebna distanca; neću naprosto zato jer je to jasno svima koji imaju iskustvo rada u sustavu, iako, nažalost, odluke donose oni drugi kojima niti je jasno niti ih je briga.
Da je situacija normalna, u škole bi se vratili svi.

Želim, međutim, reći nešto drugo – očito je da ovako dalje ne ide.
Ne mogu svi u obrazovnom sustavu biti žrtve i taoci jedne osobe i njezine mahnite ambicije.
Ovo nije jedna pogrešna odluka ili nekoliko njih; greška je čelna osoba obrazovnog sustava ove zemlje.
Ministrica je evidentno zagrizla preveliki zalogaj, funkciju kojoj očito nije dorasla i maltretira i sebe i sve oko sebe, epizodist koji se slučajno (političkom trgovinom, ali slučajno bolje zvuči) našao u glavnoj ulozi s kojom se ne zna nositi.
Priznati da nešto ne znaš, ne možeš ili nisi u stanju ne umanjuje i ne unizuje; dapače, to je obilježje velikog čovjeka.
Tvrdoglavo ustrajati na svom iako ti svi oko tebe dobronamjerno ukazuju da voziš u pogrešnom smjeru obilježje je velikog ega.

Upravo zato, rješenje je metla iz naslova; jedna dobra metla koja bi pomela Augijevu staju u koju se mzo pretvorio.

Maturanti traže odlazak ministrice, roditelji su očajni i frustrirani, javnost bijesna; krajnje je vrijeme da i struka službeno reagira.
Pomozimo ministrici i zatražimo da ponudi obrazovnom sustavu jedino što može – vlastitu ostavku!

Piše: Žukov


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *