Sve Blaženkine kave

Podijeli s drugima

Naprosto je teško procesuirati sve informacije koje nam ovih dana stižu s prijestolnice obrazovanja u Hrvata, sa Svetica.

Svakog se jutra BD probudi, rastegne, popije kavu pa sjedne smišljati kojim novim nejasnoćama i zavrzlamama još tijekom prijepodneva zbuniti nastavnike, učenike i djecu.

Jučerašnji je dan bio zaista bogat takvim aktivnostima.

Kada je BD popila kavu, ideje su dolazile same.

Maturanti, što ćemo s maturantima?

-Izborna je godina, nije pametno zamjerati se javnosti, ok, potres i ova boleština malo su mi pomrsili planove, ali što je jedan potresić i jedna pandemijica naspram genijalnih ideja proizišlih iz čuvene BD kuhinje?Ako odgodim maturu, razmišljala je BD, šef će biti ljut.

Što će reći bijesnim roditeljima, ljutitim učenicima?

I onda ću opet imati s njim natezanja.

Dobro je to što se barem nastavnicima ne trebam opravdavati, oni će kukati i raditi.

Sad su štrajkali, sljedeći će put skupiti hrabrost za štrajk, tamo negdje krajem ovog stoljeća.

Oni su mi zadnja briga.

Ako se uopće netko tko je zadnji, može nazvati brigom.

Taj joj je misao nekako uljepšala lijepo, proljetno jutro.

Misao na one koji su joj zapaprili štrajkom, a ona im sada nesmetano vraća – dodatno je uljepšala ovaj topao, proljetni dan.

Misao da opstanak ove Vlade ovisi samo i isključivo o njoj, da šef mora istrpjeti svaku ideju koju ona svakog jutra smišlja nakon kave, misao da cijela država ovisi o njoj, jednoj i jedinstvenoj, da su joj mogućnosti praktički neograničene, da se država bavi preživljavanjem pa napokon može raditi što poželi, da je ponovno bitna pa je zovu sa svih strana, pitaju, mole, preklinju neka udijeli barem jednu suvislu informaciju koja će koliko-toliko umiriti javnost – učinila je da se osjeća ispunjenom. Gotovo božanstvenom.

Popila je još jedan gutljaj, sada već mlake kave koja ju je upozoravala da je kava gotovo popijena, a ideje za sada nema.

I onda se domislila.

Matura ostaje u ljetnom roku. Ok, to nikad i nije bilo upitno.

Ideja s naguravanjem djece po sportskim dvoranama, nije polučila očekivane rezultate što ju je naravno strašno začudilo jer su najbliži suradnici ushićeno dočekali taj prijedlog ne štedeći riječi hvale, doduše kao i uvijek kad im nešto genijalno predloži.

Zato ih je i izabrala. Da se dive i hvale. I pišu na njenoj fb stranici.

Sad treba smisliti nešto konstruktivnije.

Polumamurna, lupila je izlizanu tipku memoriranog broja Centra i s oduševljem priopćila neka nabrzake sastave nove testove za maturu, one pripremljene i sastavljene iskoriste za stari papir, izbace gradivo drugog polugodišta iz četvrtih razreda, tiskaju nove testove, (milijunčić gore-dolje, kao da je bitno) i – Voilà.

Problem riješen!

Šefica Centra nije pokazala neko pretjerano oduševljenje tom idejom, ali ona nikad ne pokazuje oduševljenje niti jednom njezinom idejom.

Čudna neka žena, a nema jednostavnije stvari nego razvući širok osmijeh onda kada ti se ideje, prijedlozi i pitanja ne sviđaju.

Skuhala je drugu kavu očekujući novi nalet inspiracije.

I dogodio se.

Najgenijalnije zamisli događaju se onda kad im se najmanje nadaš.

Treba vratiti djecu u škole.

Ali treba pokazati zabrinutost, naglašavati koliko je bitna odgovornost i prije svega zdravlje.

-Vratit ćemo one koji žele, a oni koji ne žele mogu ostati doma!

Začudila se kako se toga ranije nije sjetila.

Nastavnici će ujutro odraditi redovnu nastavu (usput malo štednje na smjenskom radu jer nije potrebno raditi u dvije smjene kao ionako 50% učenika neće dolaziti na nastavu), onda će juriti doma pa pregledavati novopristigle zadaće materijala koje su do 4 ujutro pripremali za virtualne učionice pa nakon toga pripremiti materijale za sutrašnju redovnu nastavu, potom materijale za sutrašnju virtualnu nastavu pa onda u prepunom autobusu odjuriti u škole poznate kao mjesta u kojima bez problema možeš držati socijalnu distancu i to je to.

Može li jednostavnije?

BD se potom zapitala je li vrijeme za još jednu kavu?

Osjećala je lagano peckanje u želucu pa je odlučila da je dovoljno popila.

Dvije kave – dvije ideje.

Na koncu, šteta je sve te fenomenalne zamisli ispucati u jednom danu.

Daleko je još kraj.

Bit će vremena i za kave i za genijalnosti.

Ukucala je ponovno izlizane tipke mobitela i nazvala najbliže suradnike.

U jednom im je dahu ispričala čega se sve jutros sjetila.

S druge se strane čuo gromoglasan pljesak i uzvici oduševljenja.

Dan nije mogao bolje početi!

Piše: Tamara Šoić


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *