Zamislite da ste učenici u razredu. Od 24 učenika, iz ispita ste vas 13 dobili dvojku, a ostalih 11 učenika četvorku, bez obzira što ste na ispitu SVI ostvarili JEDNAK BROJ BODOVA. Učitelj (nazovimo ga VLADO), kad ste se s pravom pobunili, kaže: “Ne brinite, do kraja polugodišta SVIMA ću podignuti ocjenu. Oni koji su dobili dvojku – imat će trojku, a oni koji su dobili četvorku – njima ću dati peticu”!
No, oštećeni učenici smatraju i dalje da je nepravedno za JEDNAK broj bodova dobiti RAZLIČITU ocjenu, bez obzira što ju je učitelj Vlado sad SVIMA velikodušno podignuo. Učitelj pritom NE VIDI problem i NIJE MU JASNO: “Čemu nezadovoljstvo?! Pa dobili ste veću ocjenu”.
Oštećeni učenici objašnjavaju roditeljima, susjedima, pa i teti u dućanu, da viša ocjena SVIMA ne rješava problem nepravde UNUTAR razreda. Zavadio je učitelj VLADO pritom i čitav razred, učenici su ispali nezahvalni, a kraj toliko učenika u državi koji dobivaju jedinice – i trojka se čini dobra, zar ne?
E pa, dragi učitelju VLADO, Vaša trojka samo je produbila već postojeći problem!
P.S. Draga VLADO Republike Hrvatske, izjednačavanje koeficijenata shvatio bi i učenik prvog razreda osnovne škole, prestanite stoga uvjeravati ovaj “napaćeni narod” da vam za to trebaju Nobelovci!
Piše: Barbara Maras, prof.