Učitelji su nepismeni.
Nema upitnika, tako je. Nije to pitanje, nego tvrdnja.
Ako mislite da je strašno to što je sindikalna predstavnica učitelja nepismena
dočim istovremeno poučava djecu pismenosti, onda ste idealist.
Stanje je i gore nego što mislite.
A najgore je to što ove retke ispisujem posve rezignirano i pomireno s tom činjenicom.
I ako ste mislili da je ovo tekst koji osuđuje učitelje, jako ste se prevarili.
I nepismeni ljudi imaju pravo na zapošljavanje i zarađivanje kruha svagdašnjeg. Zašto su nepismeni ljudi taj kruh potražili baš u učionicama i kako su do učionica došli, to je pitanje.
Odgovor ćete doznati ako se zapitate biste li svom djetetu savjetovali da studira kako bi postalo učitelj ili učiteljica. Ako ne, što biste mu rekli?
Hajde, hajde, ne sramite se, čujem vas, iako šapćete. Rekli biste mu: „Možeš ti i bolje! Možeš studirati nešto profitabilnije, možeš se baviti zanimanjem koje je manje stresno i donosi više novca, više ugleda, bolji status u društvu.“
Učiteljem je danas postati lako. Ne trebaju vam za taj studij danas visoke ocjene na maturi ni u srednjoj školi. Ne trebaju vam blistavi rezultati na prijemnim ispitima. Ne morate biti pismeni.
Svi oni koji imaju gore nabrojeno, biraju unosnija zanimanja, studij koji će im omogućiti više novca i posljedično više poštovanja u društvu.
Zaleti se, doduše, do Učiteljske akademije, FF-a ili PMF-a poneki entuzijast. Koji smatra poučavanje plemenitim i korisnim. Takvi se najprije slome i razočaraju kad uđu u sustav, kad dobiju platnu listu, kad potkraj mjeseca gledaju u kojem je trgovačkom lancu što na akciji, kad svoj automobil na parkingu pred zgradom prepoznaju po tome što je najtrošniji.
Učiteljsko zanimanje redovito se na onim listama aplikacije „Postani
student“ nađe na 4. ili 5. mjestu, za slučaj da se baš nigdje drugdje ne
upadne.
Ima i onih koji ga stave na prvo. Doduše, ne zato što bi ga voljeli raditi za
ovu plaću i ovaj položaj u društvu, nego zato što su, uspoređujući rezultate
državne mature s drugima i gledajući svoje ime nikad na prvoj stranici, mudro
zaključili da će na učiteljske smjerove upasti, tamo ne zalaze najuspješniji,
najbolji, najpismeniji.
Učiteljsko zanimanje napuštaju najuspješniji, najbolji, najpismeniji.
Učitelji su pismeni koliko su plaćeni.
Kad budu plaćeni više, tada će ta zanimanja upisivati uspješni. I pismeni.
Kunemo se da za svoju djecu želimo najbolje. Ali samo onda ako to najbolje ne moramo najbolje i platiti.
Dotad nikoga ne treba čuditi što prosjećnu plaču prati prosjećna pismenost.
Tomislava Sawyer