Dosta – anonimnim prijavama!

Podijeli s drugima

Stav nastavnika je jasan: ne tražimo ukidanje mogućnosti podnošenja prijava protiv nas ili kontrole našega rada, nego  podneske potpisane imenom i prezimenom, poručujuje 8123 prosvjetara, potpisnika peticije.

Trebao je to biti običan školski sat na kojemu je profesorica hrvatskog jezika u prvom razredu jedne riječke strukovne škole “izrešetala” sedmoricu učenika gradivom toga predmeta, oni nisu imali pojma niti su ispunili zadaću koja se od njih tražila, i ona im je podijelila jedinice.

Gradivo, Marinkovićev “Prah”, njihovi su razredni kolege svladavali prije nekoliko dana, u isto ono vrijeme dok su ovi petnaestogodišnjaci markirali s nastave svih sedam nastavnih sati toga dana, uključujući i blok-sat hrvatskog jezika. Opijali su se na plaži, “miješali bambus”, vjerojatno ni u primisli zabrinuti nad sudbinom Tonka Jankina.

Međutim, “filmski” preokret nastupa kada anonimna prijava riječku profesoricu hrvatskog jezika Tamaru Šoić, a o njoj je ovdje riječ, pretvara u glavnog negativca te priče. Naime, razrednica u suradnji s roditeljima “odbjeglim” učenicima opravdava svih sedam sati. A u školu, po anonimnoj dojavi u kojoj se profesoricu Šoić optužuje zbog navodno neutemeljene podjele jedinica, kao i da je vikala na učenike i vrijeđala njihove roditelje, stiže inspekcija.

Vrhunac nastupa kada “nadzornica”, viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje, traži od profesorice Šoić da se zbog svega ispriča učenicima “koji su se sedam sati opijali na plaži, a roditelji blagoslovili to opijanje”, opisala je na nastavničkom portalu u svibnju ove godine Tamara Šoić i time je njezin “slučaj” dospio u javnost.

Odbija se ispričati

Odbila je ispričati se i nije to učinila ni do danas. Nastavila je raditi u istoj školi, a ni u ova četiri mjeseca njezin “slučaj” još nije službeno okončan. Ipak, iz te situacije izrodila se akcija koja bi napokon trebala donijeti važnu promjenu za sve nastavnike i učitelje – ukidanje anonimnih prijava protiv njih nadležnoj inspekciji. Peticiju s tim zahtjevom pokrenula je prije tri mjeseca upravo Tamara Šoić, potpisala su je imenom i prezimenom 8123 prosvjetara, a protekli tjedan uručena je najbližim suradnicima ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u zgradi Ministarstva u Zagrebu.

– Dobili smo od njih jamstva da se ide u izmjene Zakona o prosvjetnoj inspekciji upravo kako bi se ukinula mogućnost anonimnog prijavljivanja učitelja i nastavnika, kao i to da će se o tome provesti javna rasprava. Na čelu povjerenstva koje će raditi na izmjenama Zakona trebala bi biti ministričina pomoćnica Lidija Kralj – kaže nam profesorica Tamara Šoić, ujedno i predsjednica nastavničke grupe “45 minuta”.

Stav učitelja je jasan: ne traže da se ukine mogućnost podnošenja prijava protiv njih ili kontrole njihova rada, nego da podnesci budu potpisani imenom i prezimenom, “a ne da nas se prijavljuje za gluposti, jer se nekome ne sviđa bluza koju nosimo”, kako je opisala Šoić.

Anonimne prijave, najvećim dijelom na koncu neutemeljene i lažne, godinama su izvor zloupotreba, snažnih frustracija, degradacija, pritiska i iživljavanja nad ionako u društvu podcijenjenim prosvjetarima, kako i sami navode u popratnom dijelu peticije. Pitamo profesoricu Šoić zna li tko ju je prijavio u ovom zadnjem slučaju?

– Ne mogu dokazati, ali posve sam sigurna da je to bila kolegica iz zbornice koja se potpisala kao “nezadovoljni roditelj”. Tu je izvor problema kod anonimnih prijava, onaj koji prijavljuje je zaštićen, a vi ste izloženi maltretiranju. Čak i kada se prijava pokaže neutemeljenom, za podnositelje nema nikakvih sankcija – kaže profesorica Šoić, dodajući kako joj je na koncu žao i učenika iz njezine “priče” jer su to klinci čiji je slučaj netko zloupotrijebio.

Pogrešna poruka

– Djeca su utekla s nastave jer su mogla, ali odrasli su ti koji su poslali pogrešnu poruku: roditelji koji su ih “pokrili” i razrednica koja im je opravdala sate – ističe.

Upravo su roditelji, prema izjavama nastavnika, ti koji najčešće prijavljuju učitelje, i to zato “jer njihovo zlato nije dobilo pet ili prolaz”, jer je dobilo neopravdane sate, jer mu je učitelj prigovorio da mora redovito pisati zadaću, jer im se ne sviđa nastavnikova metoda poučavanja… U jednoj školi četiri su profesora prijavljena i optužena od strane roditelja za “neprijateljski odnos prema učenici”, a tu je i nesuvisla optužba da su spriječili učenicu da ostvari plasman na županijskom natjecanju i slično, opisuju nastavnici u peticiji. Nažalost, tu su često i podmetanja zlonamjernih kolega iz zbornice, zbog kojih nastavnici pišu kako su bili spriječeni u napredovanju, ali i samih ravnatelja koji šalju “anonimke” protiv nastavnika kako bi zaposlili “nekoga svoga”.

Niz je i teških primjera – jedna je učiteljica bila anonimno i lažno prijavljena u šestom mjesecu trudnoće, jedna se morala obratiti Udruzi za mobing. Učitelje se vuče po blatu i iz posve bizarnih razloga, primjerice, zbog mogućnosti da doslovno svatko može prijaviti svakoga, pa čak i učitelja u drugom gradu ili u školi u koju uopće ne ide njegovo dijete. Jedna je nastavnica doživjela da je inspekciji anonimno prijavi osoba koja je bila u sukobu s užim članom njezine obitelji, a ne zbog njezine pogreške u radu.

– Jednu su kolegicu prijavili da je imala preveliki dekolte, a jednu da su joj učenici morali prati auto, što uopće nije bila istina. Protiv mene je u 24 godine rada u školi podneseno desetak prijava, od kojih su sve bile posve neosnovane – otkriva profesorica Šoić.

Ipak uspjela napredovati

– Ako danas kao profesor, učitelj, imate nekakav kriterij, a godinama smo ih ionako snižavali, šamaraju vas sa svih strana uz poruku “ne talasaj”. Svatko tko u nekoj zbornici iskaže ikakav kriterij bit će ušutkan nekom anonimnom prijavom – ističe ona.
Unatoč svom tom “cirkusu” koji je prati zadnjih mjeseci, profesorica Šoić je, za razliku od nekih svojih kolega, uspjela napredovati u zvanje savjetnika, o čemu je prošlog ponedjeljka dobila rješenje. Od borbe za izbacivanje “anonimki” iz zakona neće odustati.

– Ako se ništa u vezi s tim ne učini, svakog 17. u mjesecu (17. rujna predali su peticiju u Ministarstvo obrazovanja – op.a.) pisat ću dopis Ministarstvu s upitom što je s peticijom i što se radi u vezi s obećanom izmjenom zakona, a o svemu ću isti dan obavijestiti i medije. Neću dopustiti da sve padne u zaborav, imam odgovornost prema osam tisuća ljudi koji su peticiju potpisali – najavljuje ova odlučna profesorica.

Samo svaka četvrta anonimna prijava opravdana

Koliko su optužbe protiv nastavnika i školskih ustanova, osobito anonimne, često neosnovane, svjedoči i službena statistika. Prema podacima koje je dostavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor u 2018. godini zaprimio je ukupno 1851 predmet, od kojih je čak četvrtina, odnosno 440 prijava, bila anonimna (anonimni podnositelj je i onaj koji zatraži čuvanje identiteta, kažu u MZO-u).

Prema podacima iz službenih bilješki, od tih 440 anonimnih predmeta postupak je bilo potrebno pokrenuti za svega njih pola, to jest za njih 220. Na koncu, izdano je tek 99 rješenja, odnosno, kažu u MZO-u, može se reći da je samo 99 anonimnih predstavki (svaka četvrta) bilo opravdano.

Slovenska praksa: ime, prezime i sto eura ‘pologa’

Jedan od ciljeva nastavničke peticije je i taj da prijave ubuduće ne idu izravno prema prosvjetnoj inspekciji, nego da se poštuje procedura, to jest da se nezadovoljnici najprije obrate razredniku, zatim stručnoj službi škole i ravnatelju, a tek kada iscrpe sve te stepenice, inspekciji.

Također, smatraju da oni koji podnesu neutemeljenu prijavu trebaju snositi financijski trošak. Učitelji u peticiji iznose primjer Slovenije, gdje za prijavu morate dati ime i prezime te stotinu eura troška obrade prijave. Taj se novac podnositelju vraća jedino ako se prijava pokaže osnovanom.

Marijana Cvrtila, Slobodna Dalmacija


Podijeli s drugima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *