Grupa nastavnika iz različitih škola koja kritički promišlja, odbija prihvatiti nametnute kalupe i pragmatično priklanjanje povoljnijim strujama. Kritičko promišljanje, odbijanje prihvaćanja nametnutih kalupa, pragmatično priklanjanje povoljnijim strujama – ono je što nas povezuje. Grupa nastavnika, različitih predmeta iz različitih škola i gradova s jednim, zajedničkim ciljem – bolje obrazovanje u Hrvatskoj.
Nije trebalo puno čekati poražavajuće rezultate naših učenika nakon provedenih prijamnih ispita na nekim fakultetima. I nije puno trebalo tražiti krivca za te loše rezultate. Najlakše je okriviti najslabiju kariku pa je ove godine pobjedu odnijela online nastava!
Continue reading “Online je kriv za sve!”
Dragi moji, ako me ne upratite ovaj put, neću vam zamjeriti. Nedokučivi Jahve dao vam je najljepše more na sjevernoj hemisferi, najduže godišnje odmore među svim radnicima u svom vinogradu, najbolju i najsposobniju Vladu još od dana od kad su Adam i Eva bili šupirani s Gospodnjeg kolhoza, a najbolja i najsposobnija Vlada, vođena najvećim sinom našeg naroda i narodnosti, dala vam je regrese i primanja koja vam omogućuju da gore navedene Božje darove primate mudro i sa zahvalnošću.
Continue reading “Sad je prekasno”I tako, eto – ministar obrazovanja, mudriji od delfske proročice, danas je nadahnuto izvalio kako učenike trovače ne treba kazniti, barem ne žestoko. On bi s njima razgovaraoJa sam zadivljen kršćanskim i ekumenskim promišljanjem ministra, kao i činjenicom da njegov stav već tri desetljeća brižljivo njeguju u ministarstvu; oni bi spremno okretali i drugi obraz, naročito kad je obraz tuđi. Toliko svetaca nije bilo ni na posljednjoj večeri koliko ih ima na Sveticama. Da je u pitanju njegov obraz, jednjak, ili bilo koji drugi dio anatomije, prilično sam siguran da bi ministrov pristup ovom problemu bio puno više zemaljski.
Continue reading “Bomboni i razgovori ugodni uz čašicu dezinficijensa”https://www.peticijeonline.com/inicijativa_ukidanja_dopunskoga_rada_nastavnik?u=6285920&uv=36483211
Članak 18. Zakona o odgoju i obrazovanju Članak 75. mijenja se i glasi: »(1) Za učenika koji na kraju nastavne godine ima ocjenu nedovoljan (1) iz najviše dva nastavna predmeta, škola je dužna organizirati pomoć u učenju i nadoknađivanju znanja kroz dopunski rad koji je učenik dužan pohađati. (2) Trajanje dopunskog rada iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje učiteljsko/nastavničko vijeće po nastavnim predmetima i ne može biti kraće od 10 i dulje od 25 sati po nastavnom predmetu.
Kada je ministar Mornar davne 2014. uveo dopunski rad nastavnika, sigurno nije imao na umu kažnjavati nastavnike i strmoglavo spuštati kriterije. Ministru Mornaru taj se propust još može tolerirati jer se na ministarskom mjestu nije zadržao dovoljno dugo i vidio konkretne posljedice ove ishitrene i nepromišljenje odluke. Ali svi ostali ministri koji su ovaj problem gurnuli pod tepih i godinama ignorirali, nemaju opravdanje za taj propust. Kada bi Ministarstvo htjelo i željelo, u kratkom bi roku moglo dobiti podatke koji je broj učenika upućen na dopunski rad.
A koji broj učenika nije.
I zašto nije. Ili bolje rečeno – zašto u zadnji tren nije? Ministarstvo bi vrlo lako moglo doći do podatka koji su nastavni predmeti najzastupljeniji na dopunskom radu, a koji nastavni predmeti nisu.
Ili gotovo nisu. Kada bi institucije radile svoj posao, ova bi institucija intuitivno i brzo shvatila kakvu joj poruku šalju rezultati jednog takvog istraživanja. Nekad, davno prije davne 2014. godine kada je još postojala neka nada i vjera u kriterije vrednovanja znanja, postojala su dva popravna roka.
Pred tročlanom komisijom. Učenici su imali dvije mogućnosti ispravka negativne ocjene u potpuno jednakim i ravnopravnim uvjetima.
Imali su dvije prilike popraviti ono što su zabrljali ili što jednostavno nisu svladali. I to je sasvim u redu. U međuvremenu, dogodilo se štošta. Dopunski rad, zapakiran lukavo u “ostale poslove nastavnika”, pretvorio se u: “ostale obveze samo nekih nastavnika”. Kako “ostali poslovi nastavnika” ovise isključivo o dobroj ili lošoj volji ravnatelja, potupno su nejednaki kriteriji obavljanja tih ostalih poslova. U nekim ih slučajevima nema. Nitko ih ne spominje i svi čekaju da što tiše i brže završi to trajanje ostalih poslova. Neki čekaju da bi se mogli napokon odmoriti, a neki jednostavno zato jer time završava njihov odmor. Gdje su u cijeloj ovoj priči učenici? I zbog čega je ponovno njihovo znanje i pravo na obrazovanje dovedeno u pitanje. Naime, niti jedan nastavnik ne može tijekom 10 ili 25 sati, koliko traje dopunski rad nadomjestiti gradivo cijele godine. Svatko tko radi u školi zna da nemaju svi učenici iz istog dijela gradiva negativnu ocjenu. Dakle dopunski rad je samo eufemizam za darivanje ocjena. Svi oni koji su sami sebe poštedjeli te muke u prvom naletu na kraju nastavne godine, svakako će pokleknuti u drugom. A ako ne tada, uvijek ostaje kolovoz. I cijela je priča osmišljenja kao i uvijek s jednim jedinim ciljem: stvaranja lažne, idilične slike stanja uspjeha naših učenika koja se redovito i nepovratno strmoglavljuje već s prvim rezultatima državne mature. Ali tada više nikog nije briga za dopunski rad i njegov besmisao.Još jedna uzalud protraćena godina u kojoj se moglo riješiti. A nije. Reformu je nemoguće provesti jednom odlukom i jednim korakom. Reformu je potrebno provoditi malim, sitnim i mudrim koracima, a ono što treba imati na umu i što treba biti uvijek na prvom mjestu – kvaliteta našeg obrazovanja i kriteriji koje u ovom trenutku niže ne možemo spustiti. Od sad pa nadalje, trebamo ih dizati.Neka ovo bude prvi korak.
TEKST PETICIJE: 31. svibnja 2021., Nastavnička grupa 45minuta koja broji 9400 članova pokrenula je inicijativu ukidanja dopunskoga rada prvenstveno zato jer takva vrsta nastave diskriminira redovite učenike i ne omogućuje jednako pravo na usvojenost sadržaja svim učenicima. Učenicima koji su redovito prisustvovali redovnoj nastavi i imali mogućnost dopunske nastave, šalje se potpuno pogrešna i nemotivirajuća poruka. Poruka u kojoj kriteriji ne postoje i koja otvara vrata neradu i neredu u obrazovnom sustavu. Ministarstvo znanosti i obrazovanja treba nastojati vratiti prijašnje stanje u kojem su postojala dva popravna roka koja su učeniku i nastavniku omogućavala ujednačene kriterije tj. ispit pred tročlanim povjerenstvom. Također, nastavnička grupa 45minuta smatra da treba jasno definirati i ujednačiti ostale poslove nastavnika kako ovaj općenit izraz ne bi otvarao prostor neujednačenih kriterija zaduženja nastavnika.
Dani su sve duži, suknje su sve kraće; dragi moji, početak je lipnja, ono blaženo doba godine kad se veselimo zaključivanju ocjena, učeničkom fektanju petica za prosjek, pastirskim pohodima roditelja po školama, pritiscima inspekcija, ravnatelja i svih mogućih wanabee autoriteta u obrazovnom sustavu, sjedničenjima, ispunjavanju prijeko potrebnih obrazaca i formulara bez kojih bi život u ovom birokratskom eldoradu izgubio smisao i zbog kojih toliko volimo prosvjetu; ako ste još k tome i razrednik, naprosto ste na sedmom nebu.
Continue reading “Poslanica čekačima tramvaja”
Nema tome davno, naletio sam na tekst u kome se argumentirala sljedeća teza – od viktorijanskog doba do danas, unatoč neviđenom razvoju znanosti i tehnologije, ljudski duh prilično je nazadovao; IQ prosječnog građanina zapadne hemisfere niži je za 14.
Continue reading “Institucije i “institucije””
Život je čudna stvar; kod nas u Veloj Luci, turističkom edenu, najposjećeniji lokalitet je – groblje. Rijeka turista ljeti se slijeva prema dva visoka čempresa iza kojih je grob Olivera Dragojevića; divili su mu se za života pa i u smrti pokušavaju upiti barem dio njegove karizme i veličine. Sjećam se i sprovoda, kako ne bi, iako sam ostao kući taj dan, samo da ne gledam kako bi se, da su mogli, spustili i u raku s mobitelom u ruci ne bi li opalili selfie, kako su i u smrti pokušavali od čovjeka s velikim Č uzeti sve što se uzeti može.
Continue reading “J’accuse”
Kad vam napišem neku poslanicu u petak, kolegice i kolege, tinta obično bude crnija nego inače i ovaj petak nije iznimka u tome. Vremena su takva, pedeset nijansi crne živimo svakodnevno; potresi, poplave, virus nasrče u valovima, Hrvatska i svijet ljuljaju se gore nego Severina na jahti.
Čak, evo, u cijeloj prošloj godini Ameri nisu uspjeli zametnuti nijedan rat; upravo suprotno, sve između Velikih jezera i Rio Grandea napeto iščekuje hoće li se za koji dan, na inauguraciji, ponoviti Građanski rat. Ništa vedrije nije ni u našem obrazovnom sustavu.
Continue reading “Pedeset nijansi crne”
Sve sretne države nalik su jedna drugoj, svaka nesretna nesretna je na svoj način – parafraza majstora iz Jasne Poljane sasvim prigodno opisuje prilike u današnjoj Hrvatskoj i domaćem obrazovnom sustavu.
Continue reading “Apokalipsa danas”
Oni koji me redovito čitaju znaju već da sam ja Podravac kojem se ostvario životni san da se oženi s Korčule. Posljedično, ne tako davno vozio sam noću iz Vele Luke u Koprivnicu (meni je spavanje gubitak vremena; noć je ili za kartanje s prijateljima, ili za volan ili za…hm, ostanimo na kartanju i volanu) zbog neodgodivih obaveza u Koprivnici sutradan.
Continue reading “Neka prostitucije rade svoj posao”